Često postavljana pitanja

Bakterijske naslage uzrokuju upalu ruba desni (gingivitis), koja se može proširiti na cijeli potporni aparat zuba (parodontitis). Kod parodontitisa gubitak kosti uzrokuje stvaranje takozvanih parodontnih džepova na rubu desni, kao i labavljenje zuba do potpunog gubitka zuba.

Gingivitis je upalna bolest ograničena na rub desni, dok se kod parodontitisa dodatno povlači čeljusna kost. Razlika između gingivitisa i parodontitisa je u tome što kod gingivitisa još nije došlo do gubitka potpore zuba. Stoga, dobrom kućnom oralnom higijenom, desni s gingivitisom mogu ponovno zacijeliti u zdrave desni. Kod parodontitisa je situacija drugačija: čeljusnu kost koju je upala jednom uništila tijelo ne može ponovno samo izgraditi čak ni uz dobru kućnu oralnu higijenu.

Ako se početak parodontitisa ne otkrije, u roku od nekoliko mjeseci gubi se vrlo dragocjena potpora zuba. Redovita dobra oraluna higijena za prevenciju gingivitisa stoga jest i ostaje najbolja i najisplativija prevencija parodontitisa.

Nije svako povlačenje desni nastalo zbog parodontitisa. Ako imate povlačenje desni, u obzir se mogu uzeti dvije situacije:

S jedne strane, mogli biste patiti od recesije desni. One bi nastale zbog prejakog pranja zubi. Zbog velike sile četkica za zube višekratno ozljeđuje rub desni. Pri zacjeljivanju on se povlači sve dalje dok se ne izloži korijen zuba koji se nalazi ispod. Čak i ako promijenite oralnu higijenu i počnete prati zube s manje sile, recesija desni se neće vratiti.

Parodontitis je, s druge strane, upalna bolest nastala zbog bakterijskih naslaga. Ako se parodontitis ne liječi, gubitak potpore zuba nastavlja se ispod ruba desni. Kod parodontitisa početni gubitak potpore zuba nije vidljiv. Tek kod uznapredovalog parodontitisa rub desni se povlači i Vi biste to mogli primijetiti kao povlačenje desni, jer su pritom postale vidljive i površine korijena zuba.

Tek pregled u stomatološkoj ordinaciji može Vam konačno dati točan odgovor.

Parodontitis je upalna bolest nastala zbog bakterijskih naslaga. Ako se ne liječi, gubitak potpore zuba nastavlja se izvana nevidljivo ispod ruba desni. To je točnije razlog zašto parodontitis ne možete sami prepoznati.

Neke znakove upale desni (gingivitisa) ipak biste mogli sami prepoznati: s jedne strane rub desni može biti crven do tamnocrven i pomalo natečen, a s druge strane moglo bi doći do krvarenja desni pri pranju zubi četkicom ili koncem. Kod pušača treba napomenuti da njihove desni imaju manju sklonost krvarenju, pa se stoga mogu prevariti u samoprocjeni o parodontitisu.

Nasuprot tome, postoje sljedeći znakovi parodontitisa koji se mogu sami utvrditi: kao i kod gingivitisa, i kod parodontitisa desni bi mogle biti blago natečene i crvene. Budući da se kod parodontitisa čeljusna kost već povukla, zubi bi se možda već malo pomaknuli i nastali bi razmaci između zuba. Kod uznapredovalog parodontitisa zubi bi mogli postati i jače pomični, a zbog brojnih bakterijskih naslaga mogao bi se osjetiti i neugodan zadah.

Postoji nekoliko razloga zašto biste mogli imati parodontitis.

Bakterijske naslage (plak, biofilm) glavni su uzrok parodontitisa. Neke vrste bakterija mogu dodatno pogodovati razvoju parodontitisa. Stoga je moguće da je Vaša kućna oralna higijena duže vrijeme bila nedovoljna ili da su Vas napale upravo one vrste bakterija koje mogu pogodovati razvoju parodontitisa.

Nadalje, u obzir se mogu uzeti čimbenici rizika kao što su pušenje, nezdrava prehrana, neliječeni dijabetes ili stres. Konačno, i genetski čimbenici mogli bi igrati ulogu u nastanku parodontitisa, jer način na koji imunološki sustav reagira na patogene bakterije može se razlikovati od osobe do osobe zbog genetskih razlika.

U prvom razgovoru stomatolog utvrđuje jeste li izloženi eventualnim čimbenicima rizika. Poznati čimbenici rizika za parodontitis su: nedovoljna kućna oralna higijena, pušenje, nezdrava prehrana, dijabetes ili stres.

Nadalje, stomatolog ili dentalni higijeničar obavit će takozvani kratki parodontni pregled koji traje samo nekoliko minuta.

Pomoću parodontne sonde na odabranim se mjestima pažljivo i u milimetar precizno mjeri dubina prodiranja na rubu desni.

Nakon ovog kratkog pregleda daljnje se pretrage provode samo ako su pritom pronađeni znakovi gubitka potpore zuba. Te pretrage uključuju takozvani parodontni status i dodatne rendgenske snimke.

Iako s parodontitisom možete ponovno biti zdravi, stanje Vaših desni više se neće moći vratiti u prvobitno originalno stanje.

Parodontitis je upalna bolest s popratnim gubitkom potpore zuba. Kod neliječenog parodontitisa ta se potpora nastavlja gubiti do potpunog gubitka zuba. Točnije, liječenje desni može samo suzbiti upalu ili je čak ukloniti. Ta se situacija naziva zdravom jer su s jedne strane nestali znakovi upale, a s druge strane je zaustavljen daljnji gubitak potpore zuba.

Nakon liječenja desni dugoročni uspjeh tijekom više godina zajamčen je samo ako pacijenti provode optimalnu kućnu oralnu higijenu i svakodnevno sprječavaju da im se desni ponovno upale zbog novih bakterijskih naslaga.

Za optimalan dugoročni uspjeh važna je i kontinuirana profesionalna dugoročna skrb kod dentalnog higijeničara kako bi se eventualni ponovni problemi pravodobno prepoznali i otklonili.

Prema novim znanstvenim istraživanjima, zbog parodontitisa je rizik od komplikacija kod zubnih implantata značajno povećan. Te se komplikacije posebno odnose na učvršćivanje zubnih implantata u čeljusnoj kosti. Kao i kod parodontitisa, i kod zubnog implantata zbog bakterijske upale može doći do povlačenja čeljusne kosti. Ta se bolest naziva periimplantitis. Liječenje periimplantitisa obično je mnogo teže od liječenja parodontitisa. Neliječeni periimplantitis dovodi do gubitka zahvaćenog implantata.

Postoje, međutim, znanstvena istraživanja koja potvrđuju da je nakon uspješno završenog liječenja desni rizik od periimplantitisa znatno manji.

Ako imate parodontitis, iz navedenih je razloga neophodno da s jedne strane prije ugradnje zubnih implantata liječenje desni bude u potpunosti završeno, a s druge strane da redovito odlazite na profesionalnu dugoročnu skrb, tj. na termine kod dentalnog higijeničara.

Nakon liječenja desni dugoročni uspjeh tijekom više godina zajamčen je samo ako pacijenti provode optimalnu kućnu oralnu higijenu i svakodnevno sprječavaju da im se desni ponovno upale zbog novih bakterijskih naslaga.

Za optimalan dugoročni uspjeh važna je i kontinuirana profesionalna dugoročna skrb kod dentalnog higijeničara kako bi se eventualni ponovni problemi pravodobno prepoznali i otklonili.

Razmak između ovih posjeta dentalnom higijeničaru obično iznosi tri, četiri ili šest mjeseci. Učestalost se temelji na kvaliteti oralne higijene, stupnju upale desni i prisutnosti takozvanih preostalih parodontnih džepova.

Nakon vađenja zuba (ekstrakcije), sluznica i kost ispod nje potpuno zacjeljuju nakon nekoliko tjedana ili mjeseci. Praznina nastala vađenjem zuba obično ostaje nepromijenjena duže vrijeme.

Tek nakon nekoliko mjeseci moglo bi se dogoditi da zubi odgovarajuće suprotne čeljusti – jer im nedostaje odgovarajući suprotni zub – izrastu iz vlastite kosti (elongiraju) i tako prodru u nasuprotni prazni prostor.

U drugim slučajevima može se dogoditi da se zbog praznog prostora zubi koji se nalaze iza njega u istom dijelu čeljusti počnu naginjati (mezijalizirati).

Ako je potrebno uspostaviti ili poboljšati sposobnost žvakanja, prazne prostore treba protetski nadomjestiti krunicama, mostovima ili implantatima. Protetski nadomjestak može se sastojati od fiksnih krunica ili mostova ili mobilnih proteza, ovisno o zahtjevima i financijskim mogućnostima.