Dijagnoza parodontitisa

Vlastita procjena desni, primjerice kod kuće pred ogledalom, nedovoljna je za ispravnu ocjenu, jer sami ne možete utvrditi je li potpora zuba već propala zbog upale desni. Isto tako, parodontni džepovi se ne mogu sami prepoznati.

Tek ispravan klinički pregled u stomatološkoj ordinaciji pomoću takozvane parodontne sonde može dati informaciju jesu li desni zdrave, radi li se o upali desni (gingivitisu) ili već o bolesti potpornog aparata zuba (parodontitisu).

Osnovnim parodontnim pregledom želi se u kratkom vremenu utvrditi postoje li problemi s desnima. Pritom se na jednostavan način može dijagnosticirati gingivitis ili otkriti parodontitis.

Pomoću parodontne sonde na odabranim se mjestima pažljivo i u milimetar precizno mjeri dubina prodiranja na rubu desni.

Nakon ovog kratkog pregleda daljnje se pretrage provode samo ako su pritom pronađeni znakovi gubitka potpore zuba. Te pretrage uključuju takozvani parodontni status i dodatne rendgenske snimke.

Pri kliničkom pregledu parodontnom sondom na do šest mjesta po zubu precizno se u milimetar mjeri dubina prodiranja sonde u parodontni džep. Točnije, mjeri se duljina između ruba desni i dna džepa. Pritom se govori o takozvanoj dubini sondiranja. Na zdravim mjestima dubina sondiranja iznosit će najviše 3 mm. Na mjestima gdje je zbog parodontitisa potpora zuba već propala, dubina sondiranja može biti 4 mm ili više.

Dodatno se u takozvanom parodontnom statusu u milimetar bilježi visina čeljusne kosti (razina atachmenta). Parodontni status neophodan je za dijagnostiku i planiranje liječenja parodontitisa. Parodontni status može se zabilježiti online u svakoj stomatološkoj ordinaciji i dalje koristiti: www.parodontalstatus.ch.

Dijagnoza parodontitisa može se jasno potvrditi tek s potrebnim rendgenskim snimkama. Izbor rendgenskih snimaka potrebnih za dijagnozu parodontitisa donosi se tek nakon obavljenog kliničkog pregleda. Na taj se način opterećenje rendgenskim zračenjem može svesti na nužni minimum.

Rendgenski nalaz u najjednostavnijem slučaju sastoji se od dvije snimke (bite-wing snimke), a u najopsežnijem slučaju od takozvanog rendgenskog statusa s dodatnih do 14 snimaka ili ortopantomograma. Napravljene rendgenske snimke moraju prikazivati čeljusnu kost koja okružuje zube i tako omogućiti procjenu stupnja gubitka kosti.

Na svakoj rendgenskoj snimci u stomatološkoj ordinaciji zubi se moraju pregledati i na karijes i na parodontitis.

Modernim mikrobiološkim testovima u sastavu bakterijskih naslaga traže se sljedeće patogene vrste bakterija:

Prevotella intermedia

Porphyromonas gingivalis

Aggregatibacter actinomycetemcomitans

Treponema denticola

Trud ovih dodatnih dijagnostičkih napora opravdan je kada dobivene informacije dovode do poboljšanja terapije ili kada se time mogu izbjeći nepotrebna liječenja.

Godine 1999. u SAD-u je održana prva međunarodna radionica za klasifikaciju parodontnih bolesti. Najvažnija novost u odnosu na Europsku klasifikaciju iz 1993. bila je u tome da se oblici bolesti općenito više ne definiraju primarno na temelju dobi pacijenta pri prvoj dijagnozi (npr. juvenilni i parodontitis odraslih). Novo su uvedeni kronični i agresivni parodontitis, kao i parodontitis koji se može povezati sa sistemskim bolestima.

U novoj klasifikaciji od 2018. više se ne razlikuje kronični i agresivni parodontitis. Parodontitis se sada opisuje – slično klasifikaciji dijabetesa – pomoću takozvanih stadija (staging) i stupnjeva (grading).